Ovaj tekst razmatra praktične mogućnosti AI-ja u nastavi na srpskom, a ne rezultate merenja u školama. Cilj je da nastavnik i učenik mogu da procene jednu malu, proverljivu upotrebu.
AI može da predloži dodatni primer ili jednostavnije objašnjenje. Nastavnik proverava tačnost i procenjuje da li prilagođavanje zaista odgovara učeniku.
Primer za nastavu na srpskom: zatraži dva objašnjenja istog pojma, jedno za početnika i drugo sa stručnim terminima. Učenik zatim poredi objašnjenja sa udžbenikom i beleži razlike.
Pre primene u nastavi treba dogovoriti pravila: koji alati su dozvoljeni, kako se označava AI pomoć, kako se proverava samostalno znanje i koji podaci učenika se ne unose.
Rešenje nije zabrana AI alata (koja je u praksi nemoguća), već integracija — učenje kako AI koristiti kao alat, a ne kao zamenu za razmišljanje. Upravo to radimo na AI na dan: učimo kritičko mišljenje uz AI.
Srbija ima priliku da preskoči generaciju i odmah krene sa AI pismenošću kao obaveznom veštinom, kao što je nekada bila informatika. Ključ je u praktičnim, besplatnim i lokalizovanim resursima.